Požega i okolica 2017-04-07T16:24:15+00:00

ŠTO SVE MOŽETE OTKRITI U POŽEŠKO – SLAVONSKOJ ŽUPANIJI

Park prirode Papuk – Planinarenje – Biciklizam – Jahanje – Vino – Crkve – Dvorci – Toplice

Photo: TZ Požeško-slavonske županije

Park prirode Papuk

Prvi je park u Hrvatskoj koji je dobio status geoparka. Godine 2007. Postao je dio svjetske UNESCO-ve mreže geoparkova čiji su glavni ciljevi zaštita, edukacija i održivi razvoj. Park prirode Papuk pokriva najveći dio planine Papuk i djelomično Krndije. Prostire se na površini od 336 km2 i preko dvije županije, Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske. Općine i gradovi koje se nalaze na području Parka prirode Papuk su: Kaptol, Velika, Brestovac i grad Kutjevo (Požeško-slavonska županija), te općine Voćin, Čačinci i grad Orahovica (Virovitičko-podravska županija). Planine Papuk i Krndija pripadaju slavonskom gorju koje ima središnji geografski položaj u panonskom, nizinskom prostoru Slavonije te nisu viša od 1 000 m. Posebno zaštićena područja su: park šuma Jankovac, geološki spomenik prirode Rupnica, spomenik prirode Dva hrasta, posebni rezervat šumske vegetacije Sekulinačke planinespomenik prirode Stanište tise, posebni floristički rezervat Pliš-Mališčak-Turjak-Lapjak.

Trg Sv. Trojstva

Trg Svetog Trojstva zauzima središnje mjesto u povijesnoj jezgri Požege. Još od sredine 18. stoljeća ovaj gradski Trg bio je središte gospodarskog, političkog i kulturnog života, a tu ulogu zadržao je sve do danas. Svoj današnji izgled središnji gradski Trg dobiva u vrijeme baroka.  Na njemu se nalaze najljepše kuće dok ga barokne bolte, koje se nalaze se u podnožju većine zgrada na zapadnom dijelu glavnog trga, čine jedinstvenim.

Kužni pil

Središnji spomenik na požeškom trgu je Kužni pil, koji na vrhu ima kip Svetog Trojstva. Taj barokni spomenik podignut je 1749. godine kao spomen na 798 Požežana koji su umrli od epidemije kuge koja je harala od 15. svibnja do 28. studenog 1739. godine kad je grad imao oko dvije tisuće žitelja. Na spomeniku piše da ga je podigao grad, a izradio Gabrijel Granicije za 2000 jaja i 300 forinti. Na četvrtastom je postolju natpis, a istaknuta slova, čitana kao rimski brojevi, zbrojena daju godinu izgradnje.

Crkva Sv. Duha i franjevački samostan

Nasuprot Kužnog pila nalaze se crkva Svetoga Duha i franjevački samostan. Smatra se da je crkva sa samostanom sagrađena oko 1285. godine. Za turske vlasti pretvorena je u džamiju, a njezin je izgled kroz stoljeća promijenjen nizom dogradnji. Po odlasku Turaka, franjevci obnavljaju crkvu i grade novi samostan. Prostor crkve ispod svetišta namijenili su grobnici u kojoj su pokopani brojni glasoviti Požežani.

Svoj današnji izgled crkva Svetoga Duha dobiva u drugoj polovici 19. stoljeća kada je obnovljena nakon velikog požara. Crkva i samostan smatraju se jednim od najvrjednijih baroknih građevina na širem prostoru. U arheološkom istraživanju provedenom 1995. godine pronađen je romanički portal iz 13. stoljeća, jedan od najvećih romaničkih portala iz 13. stoljeća pronađenih u Hrvatskoj.

Samostan se posebno ističe svojom bogatom knjižnicom koju su osnovali franjevci i u kojoj se čuvaju rijetke knjige i inkunabule.

Park pod gradom i šetalište Stari grad

Bogat zelenilom, gradski je park mjesto na kojemu se okupljaju obitelj sa svojom djecom, uvijek ispunjeno veselim smijehom i dječjom vriskom. Igralište se proteže do podnožja Staroga grada, brijega na kojemu je nekada bila stara požeška utvrda. Danas je to park i šetalište, uređeno prema nacrtima Vilima Justa iz 1877. godine. Šetalište je godinama nosilo Strossmayerovo ime, a danas ga Požežani najčešće nazivaju Stari grad ili samo Grad. Na Stari grad može se doći s dvije strane, kroz dječje igralište ili iz Ulice Antuna Kanižlića, dok se s njega pruža pogled na sve ljepote Požege i Zlatne doline.

Posjetiti još: Gradski muzej Požega, Gradsko kazalište Požega, Zgrada Biskupije, Crkva Sv. Lovre, Samostan redovnica Sv. Vinka, Katedrala Sv. Terezije, Pravoslavna crkva, Kapelica Sv. Roka

Tekija

Nasuprot Sokolovcu nalazi se staro požeško šetalište Tekija, s poznatim izvorom hladne pitke brdske vode, o kojemu legenda kaže da: “onaj tko popije vode s Tekije ili nikada ne ode iz Požege, a  sigurno je nikada ne zaboravlja”.

Sokolovac

Sokolovac je slavna uzvisina koja je dobila ime po fra Luki Ibrišimoviću Sokolu, koji je upravo s njegovih padina potjerao Turke iz Požege. Krenemo li uređenom brdskom stazom od Kalvarije dalje prema zapadu i brdu Sokolovac, prvo ćemo se zaustaviti kod poklonca svete Ane kojega je obnovila Matica hrvatska 1999. godine. Da je brdo Sokolovac bogato povijesnim i sakralnim građevinama, svjedoči i Domovinski križ podignut 1993. godine na mjestu starog drvenog križa kojeg su sredinom 19. stoljeća podigli franjevci. Sa Sokolovca se prostire prekrasan pogled na gotovo cijelu Požešku kotlinu.

Dvorac baruna Trenka

Jedan od najznačajnijih povijesnih objekata u Pakracu je zaštićeni spomenik kulture dvorac baruna Trenka koji se, nažalost, dugi niz godina nalazi zapušten te čeka svoju konačnu obnovu i revitalizaciju.

Radi se o baroknom četverokutnom dvorcu sa otvorenim unutarnjim dvorištem – atrijem. Sagradio ga je poznati vojskovođa barun Franjo Trenk koji je kraće vrijeme bio vlasnik pakračkog vlastelinstva.

Iako, ne znamo točnu godinu gradnje njegovog dvorca u Pakracu uspoređujući ga sa dvorcima tog doba te gotovo identičnim dvorcem koji je Trenk sagradio u Pleternici, sigurno je da se radi o prvoj polovici 18.stoljeća. Ova prostrana jednokatnica služila je kao dvorac ali i vojarna, prvo za Trenkove pandure, a kasnije i vojnu posadu koja je iseljena iz stare pakračke utvrde 1750.

Spahijski podrum

Spahijski ili španski podrum kako se još naziva jedan je od najimpozantnijih objekata Pakraca ali i njegove okolice. Sastoji se od dva krila, pročelje prvog krila okrenuto je prema Strossmayerovoj ulici dok je njegovo drugo krilo usječeno u brdo i nalazi se ispod zgrade Hrvatskog doma.

Kroz povijest je postojalo više teorija o vremenu njegova nastanka. Najstarije tumačenje je ono kako se radi o građevini građenoj još u srednjem vijeku u kojoj je nekada bila smještena i kovnica novca (sredinom 13. st.) dok danas prevladava mišljenje kako se izvorno radi o skladištu pakračkog vlastelinstva koje je za te potrebe namjenski izgrađeno u 18.st. Objekt se sastoji od podrumskog dijela i dva kata, a u gornji dio objekta se moglo ući i kolima. U podrumu se čuvalo vino u hrastovim bačvama od kojih se dio i danas nalaze ondje, a na prvom katu i potkrovlju ostali prinosi sa vlastelinstva (žitarice, voće, povrće).

Spahijski podrum koji se veže uz prvu kovnicu novca u Hrvatskoj 1256-1260 kada je kovan Slavonski Banovac, posjetitelji mogu vidjeti uživo kovanje Banovca, koji je ujedno i izvorni suvenir Grada Pakraca.

Kompleks kurije Janković

Obitelj grofova Jankovića Daruvarskih koji postaju vlasnici vlastelinstva Pakrac sredinom 18. stoljeća ostavili su najviše traga na razvoj Pakraca i njegove okolice. Vlastelinstvo Pakrac bilo je pod njihovom upravom stotinu godina (1761.- 1861.) te su ga znatno unaprijedili. Središte nekadašnjeg vlastelinstva i danas predstavlja samo srce grada te se naziva zajedničkim imenom kompleks vlastelinstva Janković.

Obuhvaća stambene i gospodarske zgrade vlastelinstva izgrađene u baroknom stilu, Mali dvor Janković (Muzej), Kurija Janković (Osnovna glazbena škola Pakrac) te dvije gospodarske zgrade ( Gradska vijećnica i Dom hrvatskih branitelja).

Muzej vojne i ratne povijesti

Muzej ratne i vojne povijesti koji se nalazi u Pakracu ima veliki značaj za sva povijesna razdoblja od Templara, turskih osvajanja, Trenkovih pandura, prvi i drugi svjetski rat, razdoblje između 1945-91. godine, a posebno mjesto zauzima Domovinski rat i moderna Hrvatska vojska i policija.

 Crkva sv. Pantelejmona

Srednjovjekovna gotička crkva nedaleko od sela Toranj kod Pakraca spomenik je hrvatske kulturne baštine najviše kategorije.Nepoznanica je kome je crkva izvorno bila posvećena, a danas nosi titular sv. Pantelejmona koji je dobila u postturskom razdoblju.

Riječ je o autentičnoj gotičkoj crkvi koja pripada građevinama centralnog tipa.

Prema načinu gradnje i oblikovanja nastanak crkve moguće je smjestiti u 15. stoljeće,a posebnost načina gradnje čini je jedinstvenom u Hrvatskoj ali i cijeloj Srednjoj Europi. Nažalost, njezin graditelj je nepoznat. Pretpostavlja se da su ovakvu monumentalnu građevinu mogli sagraditi samo feudalci, moguće mađarski plemići Tetenji koji su vladali ovim krajem sve do dolaska Turaka sredinom 16.st. Nakon provale Turaka na ove prostore, cjelokupno katoličko stanovništvo nestaje i crkva ostaje napuštena. Nakon oslobođenja od Turaka crkva je napuštena,1757. dodijeljena pravoslavnoj crkvi i posvećena sv. Pantelejmonu. Srpska pravoslavna crkva koristi je za bogoslužje sve do 1931. kada biva napuštena i započinje njeno sustavno propadanje. Radovi na obnovi crkve započeli su 1990. godine, a završeni su nakon Domovinskog rata.

Nažalost, njena udaljenost dovela je do toga da je iako obnovljena prepuštena nebrizi i zarasla u gustu vegetaciju. 2010. godine, izveden je projekt uređenja okoliša crkve: postavljene su drvene klupe, uređen je prilazni put te je crkva pravilno označena.Vjerujemo kako će zahvaljujući tome crkva vrlo brzo postati odredište brojnih posjetitelja i izletnika koji će se na pravi način moći upoznati s ovim biserom srednjovjekovnog hrvatskog graditeljstva

Posjetiti još: Muzej grada Pakraca, Zgrada stare Općine, Katolička crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije

Dvorac Kutjevo

Kutjevo se pamti i prepoznaje po nekoć uzornom vlastelinstvu i čuvenom kutjevačkom vinu čija tradicija seže od srednjovjekovnih, pa čak i rimskih vremena od kada je požeška “zlatna dolina” (vallis aurea) cijenjena kao lijep i plodan krajolik. Današnji dvorac dio je nekadašnjeg isusovačkog sklopa koji se sastojao od samostanske crkve, rezidencije (kasnije dvorca), te gospodarskih zgrada i vrtova, a nastao je na ostatcima cistercitske opatije. Tijekom vremena mijenjao je i vlasnike i izgled, a prilikom obnove 90-ih godina prošloga stoljeća uspjela se sačuvati njegova povijesna originalnost. Cijeli arhitektonski sklop izgradili su Isusovci u razdoblju od 1704. do 1735.

U obnovljenom dvorcu nalazi se 30-ak soba, konferencijske dvorane, vinski podrum i wellnes centar koji mu je dao dašak luksuza.

Park u Kutjevu

Park je, sudeći po starosti dekorativnih vrsta drveća, podignut početkom 19. stoljeća. Oblikovan je u slobodnom engleskom stilu, bogat parkovnim vrstama, od kojih je vrijedno spomenuti po obimu, starosti, ljepoti krošnje slijedeće vrste: lipu, platanu, čempres, crveni hrast  i kavkasku jelu. Zbog raznolikosti sastava biljnih vrsta, kao i starosti stabala te resporeda-kompozicije parka, park predstavlja vrijedni hortikulturni spomenik prirode, pa je kao takav zaštićen 1967. godine.

Vidikovac Vila Vinkomir

Područje Vinkomira je vjekovima jedno od najboljih pozicija za uzgoj vinove loze u kutjevačkom kraju. Grof Zdenko Turković, jedan od najuspješnijih vlasnika kutjevačkog vlastelinstva, dao je izgraditi spomen-klijet Vinkomir. Građevina i danas služi izletnicima kao vidikovac sa kojega se pruža prekrasan pogled na Zlatnu dolinu.

Državna ergela Lipik

Ergelu u Lipiku osnovao je 1843. godine grof Izidor pl. Janković izgradivši štale za konje. Od tog trena počinje priča koja povezuje konje i Lipik. Status državne ergele dobiva 1938. godine kada se Kraljevska državna ergela Stančić seli u Lipik.

Toplice Lipik

Okružene stoljetnim perivojem, prirodnim izvorima ljekovite termalne vode s bogatom povijesti Toplice Lipik u svojoj očuvanoj izvornoj arhitekturi vode vas u blagodati u kojima su uživali još i stari Rimljani.

Višestoljetna tradicija u liječenju bazirana je prije svega, na ljekovitim svojstvima vode koja ima stalnu temperaturu izvorišta od 60°C, a zbog svog kemijskog sastava ima izvanredne balneološke karakteristike. Osim što se koristi za terapijsko kupanje, lipička voda se zbog svoje ljekovitosti upotrebljava i za piće. S puno otopljenih minerala i zaštićena od svih zagađenja savršena je za svakodnevnu konzumaciju.

Velički stari grad

Stari Velički grad bio je vlasništvo veličkih Befekijevaca, a nakon dolaska Turaka postaje vojnička postaja. Utvrda se tlocrtnom kompozicijom dosta razlikuje od svih građevina na ovom području, a ima izdužen peterokutni tlocrt čija sjeverna fasada djeluje monumentalno, poput prove broda, a svojim bridom je dobro orijentirana prema sjevernim nepogodama i vjetrovima. Danas je Velički grad samo djelomično sačuvan, no još uvijek izaziva divljenje izletnika i planinara jer do njega vodi markirana planinarska staza.