ŠTO SVE MOŽETE OTKRITI U OSJEČKO-BARANJSKOJ ŽUPANIJI
Tvrđa – Tramvaj – Pivo – Parkovi – Vinske ceste – Kopački rit i dvorci
Photo: Samir Kurtagić
Tvrđa – UNESCO licitar – Tramvaj – Pivo – Parkovi – Konkatedrala – bicikli i Panonnian Challange
Grad Osijek je prepun lokacija koje možete obići, priča koje možete saznati, ali i aktivnosti kojima se možete baviti.
Konkatedrala sv. Petra i Pavla
Na mjestu starije barokne crkve, godine 1894. započela je izgradnja crkve Sv. Petra i Pavla, kon-katedrale Đakovačko-osječke nadbiskupije zahvaljujući biskupu Josipu Jurju Strossmayeru. Izgrađena je u samo četiri godine s 90 metara visokim zvonikom, drugim po visini u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Graditelji su bili njemački arhitekti Franz Langenberg i Richard Jordan, a zidove je freskama oslikao poznati hrvatski slikar Mirko Rački. Tijekom Domovinskog rata u granatiranju grada je bila pogođena više od stotinu puta.
Glavni trg, Trg dr. Ante Starčevića
Glavni osječki trg je nazvan po dr. Anti Starčeviću, hrvatskom političaru iz 19. stoljeća. Na trgu se nalaze dva spomenika, jedan je posvećen dr. Anti Starčeviću, a drugi predstavlja same Osječane. Na trgu se nalaze dvije neo-renesansne građevine, zgrada Županijskog poglavarstva poznata kao palača Normann iz 1890. godine i tzv. Gradska kuća iz 1873. godine. Na trgu se također nalazi i lijepa barokna uglovnica s kipićem slona na pročelju. Postavio ju je osječki trgovac Ivan Leipzig najvjerojatnije u nakani da privuće što više kupaca u svoju trgovinu u kojoj se između ostalog mogla igrati i tzv. Ugarska lutrija.
Tvrđa – Gradske zidine i Vodena vrata
Početkom 18. stoljeća započela je izgradnja zidina osječke tvrđave – Tvrđe, koja je po dovršetku radova 1722. Godine bila jedna od najvećih europskih vojnih utvrda. Građena je u obliku velike zvijezde, zgrade unutar zidina su gotovo sve građene u baroknom stilu, a u grad se moglo ući kroz četvora vrata. U prvoj polovici dvadesetog stoljeća zidine se ruše, sačuvan je tek manji dio zidina s Vodenim vratima i kulom i dobar dio Krunske utvrde na lijevoj obali Drave. Gradnju zidina vodio je general Johann Stephan von Beckers, a legenda kaže da je njegovo tijelo po smrti zazidano u zidine uz Vodena vrata.
Tvrđa – Trg sv. Trojstva
Na glavnom trgu u Tvrđi dominira spomenik Presvetom Trojstvuiz 1729. godine, podignut kao zavjetni kip Osječana Bogu da se kuga koja je poharala grad više nikada ne vrati. Spomenik je dala izgraditi barunica Dorotea Petraš, udovica osječkog generala Maksimilijana Petraša, preminulog u epidemiji kuge 1728. godine. U Osijeku i okolici je od kuge umrlo oko 3.000 ljudi. Po jednoj legendi, kugu, odnosno njene prijenosnike štakore su istrijebile kune, životinjica koja je prikazana u grbu Slavonije. Na trgu se još nalazi zgrada Glavne gradske straže s tornjem-stražarnicom u kojoj je danas smješten Arheološki odjel Muzeja Slavonije, dok je dijagonalno nasuprot Muzej Slavonije. Ispred Muzeja Slavonije nalazi se jako staro stablo ginka, ostao od nekadašnjeg velikog parka.
Europska avenija
U Europskoj aveniji se nalazi niz prekrasnih gradskih palača izgrađenih na samom početku 20. stoljeća u nekada popularnom stilu Austro ugarskog carstva, secesiji, odnosno tzv. bečkoj secesiji , sve osim Poštanske palače, najveće od svih, izgrađene u stilu mađarske secesije. Osim secesijskih, u Europskoj aveniji se nalazi i niz klasicističkih zgrada te Muzej likovnih umjetnosti.
Dvorac Pejačević
Obitelj Pejačević je na području Slavonije imala tri velika dvorca, jedan u Našicama, jedan u Virovitici i jedan u Osijeku. Osječki dvorac nalazi se u gradskoj četvrti Retfala. Sagrađen je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće u barokno-klasicističkom stilu, a prilično ga je proslavila naša spisateljica Marija Jurić Zagorka u romanu „Vitez slavonske ravni“. Dvorac je od početka 20. stoljeća u vlasništvu Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice, a u jednom dijelu se nalazi i privatna klinika.
Mlin vodenica na Dravi
Najveća vodenica u Hrvatskoj, mlin-brod, replika je vodenice i dio je projekta “Mlinarev put” te podsjetnik na početak razvoja mlinarske industrije u Osijeku. Sredinom 19. stoljeća, u zlatno doba razvoja osječke industrije pa tako i mlinova, na Dravi u Osijeku bilo je više od 60 takvih vodenica. Zadnja vodenica je u Osijeku prestala raditi 1944. godine. Kroz cijelu svoju povijest Slavonija je bila usko vezana uz uzgoj žitarica i proizvodnju prehrambenih proizvoda od njih.
Osječka kompa
Ukoliko ste odsjeli u Osijeku, naprosto se morate provozati osječkom kompom, odnosno skelom koja je počela voziti 1916. godine s jedne strane rijeke Drave na drugu. Kompa se kreće isključivo pomoću struje rijeke, a da ne bi otplovila dalje prema Dunava, omogućuje čelično uže za koje je pričvršćena. Zanimljiv je podatak da je to uže donešeno iz rudnika s Karpata. Kompa pristaje u samoj blizini OSJEČKOG ZOOLOŠKOG VRTA.
UNESCO u licitarskom srcu
Na svjetskoj listi nematerijalne kulturne baštine UNESCO, nalazi se medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske, a jedan takav nalazi se i u Osijeku. Riječ je o medičarskom obrtu obitelji Blažeković.
Osječki parkovi
Na 394 000 km², koliko ih ima Osijek, nalazi se čak 17 parkova. Za početak će biti dovoljna šetanja kroz Sakuntulu park, romantičan park iz 19 stoljeća u koje se nalaze 2 sfinge i 4 biste poznati osječana, Perivoj kralja Tomislava, nastao početkom 18. Stoljeća, Park Kralja Petra Krešimira IV i Park Kralja Držislava.
Tramvaj
Prvi hrvatski tramvaj počeo je prometovati u Osijeku davne 1884. godine. U početku je tramvaj bio na konjski pogon, a električni je počeo voziti 1926. godine. Danas se jedan umirovljeni tramvaj iz 1928. Godine nalazi u ‘tramvajskoj’ garaži osječkog operatera tramvajskog i autobusnog prometa Gradskog prijevoza putnika.
Posjetiti još: Šetnica uz rijeku Dravu – Zimska luka – Viseći most – secesijski zdenac, barokna crkva Sv. Jakova Apostola i Kapucinski samostan građeni početkom 18. stoljeća, crkva Sv. Mihovila (Mihaela) Arkanđela, crkvu Uzvišenja Sv. Križa, crkvu Uzvišenja Sv. Križa – izgrađenu na temeljima nekadašnje tri bogomolje: romaničke, gotičke crkve i turske džamije, Hrvatsko narodno kažalište, Dječje kazalište, Muzej likovnih umjetnosti, Osječko kupalište „Kopiku“, „katakombe“, Zoološki vrt i saznati više o slengu „Lega grada“
Bizovačke toplice
U potrazi za novim izvorima nafte i zemnog plina, 03.08.1970. godine iz jedne od istražnih bušotina INA – e, na sveopće iznenađenje radnika, s dubine od 1862 m šiknula je vrela voda. Voda se iz bušotine odvodila putem cijevi do obližnjeg jarka, gdje je vrela voda, gotovo vodena para, izbijala na mahove u jakom mlazu te padala u jarak. Na izvorište, davno nestalog Panonskog mora, u nepreglednim kolonama pristizali su znatiželjnici iz okolnih sela i gradova te se kupali u poljskim kanalima u zamućenoj zelenkastoj vodi.
Kopački rit – 8 vinskih cesta – Dvorci – Seoska domaćinstva – rijeka Dunav
Park prirode Kopački rit
Park prirode Kopački rit je na Ramsarskoj konvenciji o zaštiti močvara ili močvarnih staništa 1993. godine uvršten na Popis međunarodno značajnih močvara, naročito kao prebivališta ptica močvarica. Kopački rit je smješten u sutoku Dunava i Drave te čini jedno od najočuvanijih poplavnih područja Europe. Na njegovom području vegetacija je iznimno bogata, šume bijele vrbe, crne topole, hrasta, visoki šaš, lopoči, odnosno močvarna, vodena i travnjačka vegetacija. Kopački rit je savršeno mjesto za sve ljubitelje ptica i „birdwatchera“. Tijekom jednog obilaska parka moguće je vidjeti i do 70% vrsta koje, što znači da se svaki dan može vidjeti između 35 i 63 vrsta ptica.
Jedinstvena stepolika livada u Bilju
Prilikom fitocenološke analize, utvrđeno je da je livada uz biljsko groblje jedina preostala stepolika livada u Hrvatskoj. Zabilježeno je 140 biljnih vrsta, od kojih su neke ugrožene (išarana perunika, crnkasta sasa i dr.) Ova livadna fitocenoza pokriva otprilike pola hektara površine. Godine 2000. Proglašena je spomenikom prirode.
Dvorac Tikveš
Dvorac, odnosno kompleks dvorca Tikveš sastoji se od perivoja, glavnog tikveškog dvorca, omanjeg jednokatnog lovačkog dvorca, kapelice Papinog blagoslova, bio-ekološke stanice, restoran… Izgrađen je u drugoj polovici 19. st., a kroz povijest je uglavnom bio povezan uz lovstvo i plemićku lozu Teschenske obitelji Habsburg, dinastiju Karađorđević, a nakon 2. svj. rata bio je i predsjednička rezidencija Josipa Broza Tita u kojoj su mnogobrojni svjetski političari bili ugošćeni.
Dvorac Eugena Savojskog
Dvorac je nedovoljno povijesno i arhitektonski istražen navodi oko vremena nastanka dvorca nisu pouzdani. Lovački dvorac u Bilju u 18. je stoljeću dao sagraditi austrijski vojskovođa princ Eugen Savojski. Zemljište mu je darovao car Leopold kao znak zahvalnosti za pobjede koje je izvojevao nad Turcima. Dvorac je početkom 19. St. bio okružen šljivikom i šumom, a perivoj nastao tek poslije, prostire se na površini od oko osam hektara, a dvorac je 1824. U sklopu građevine 1720. izgrađena je i dvorska kapela posvećena Majci Božjoj. Danas je u dvorcu smješten dio Hrvatskih šuma i Uprava Javne ustanove Park prirode Kopački rit, a u podrumskom prostoru uređena je izložbena galerija »Eugen Savojski«.
„Julka“ i Zeleni otok – Batina
Batina je baranjsko selo smješteno uz Dunav poznato po strmim lesnim odsjecima Banskog brda, spomeniku kipara Antuna Augustinčića palim crvenoarmejcima i partizanima u 2. svj. ratu, u narodu poznatom i kao “Julka”, keltskom ratničkom grobu s kacigom te bajkovitom vikend naselju Zelenom otoku.
Posjetiti još: Etnološki centar baranjske baštine u Belom Manastiru, Etno selo Karanac, baranjske ceste i vinarije, obiteljska seoska imanja te restorane koji nude tradicionalna baranjska jela i svakako otkriti što je to surduk.
Industrijska baština – Rijeka Drava – Promatranje ptica
Pekmez ulica
Sedam sačuvanih mansardnih kuća na Vijencu S.H. Gutmann u Belišću izgrađene su u razdoblju 1890. – 1895. godine. Imaju prizemlja i vanjska drvena stubišta s klanderom ( udomaćeni izraz za stubišni podest ) s obje zabatne strane kojima se ide u potkrovlje gdje se nalaze četiri prostorije. Za kuće u “Pekmezici” karakteristični su bili i vrtovi uz njih te drvene ograde kojima su okućnice bile ograđene. Žargonski naziv “Pekmez ulica” je dobila iz razloga što se nekada u dvorištu tih kuća u velikim kotlovima kuhao pekmez od bobica bazge, čiji se miris širio cijelom ulicom.
Palača Gutmann
Palača Gutmann izgrađena je 1905. godine u secesijskom stilu, a izgraditi je dao barun Edmund Gutmann. Registrirana je kao spomenik kutlure, a svojom monumentalnošću ova jednokatnica, okružena parkom spada u velika arhitektonska ostvarenja s početka 20 stoljeća. Tijekom 1. sv. rata služila je kao vojna bolnica, dok je u Domovinskom ratu 1992. godine tijekom topničkih napada na Belišće, s nekoliko direktnih pogodaka palača uništena požarom. Gutmannova palača je trenutno u fazi rekonstrukcije, a pored nje se nalazi spomenik Gater – prvi gater iz davne Gutmannove pilane.
Spomen – vlak nekadašnje uskotračne slavonsko-podravske željeznice
Kompoziciju jedinstvenog spomenika uskotračne željeznice, Spomen vlaka, danas čini: lokomotiva “Partizanka” kao najvrjedniji eksponat kompozicije iz l9l3. godine ( ime “Partizanka” dobila je u II . svjetskom ratu ), tender, putnički vagon, jedan zatvoreni i dva teretna vagona. Obnavljana je i restaurirana nekoliko puta te je registrirana kao pokretni spomenik II. Kategorije. Ovaj vlak dio je muzejske zbirke u Belišću.
Posjetite još: Muzej Belišće
Dvorac Pejačević
U Našicama se, gotovo jedan pokraj drugoga u velikom perivoju, nalaze dva dvorca grofova Pejačević: veliki i mali dvorac, kako su ih i sami Pejačevići zvali.
Veliki dvorac građen je izmedu 1811. i 1812. godine. Od svog je nastanka nekoliko puta mijenjao izgled, osobito u vrijeme grofa Ladislava oko 1850. godine. Izgled dvorca potpuno je promijenjen u siječnju 1865. kada je grof Ferdinad Karlo Rajner dao dograditi dvorac: tlocrtno ga je povećao tako da je sjeverno i južno pročelje dobilo trinaest prozorskih otvora.Prilično skroman barokni dvorac pretvoren je u reprezentativan kasnobarokni dvorac s bogatim arhitektonskim uresima.
Mali dvorac podignut je stotinjak metara zapadno od velikoga dvorca, prizemna je neoklasicistička građevina. Njegova je gradnja počela 1904. ili 1905., a useljenje u dvorac bilo je 27. svibnja 1907. godine. Novi dvorac ulazi u povijest hrvatskoga graditeljstva zbog izvornog tehničkog rješenja zaštite od vlage i podzemne vode uporabom armirano-betonskoga korita, što je početkom 20. st. bila novost u Hrvatskoj, ali i tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Iako je dvorac star samo osam desetljeća, njegovo je stanje na žalost vrlo loše.
Perivoj uz Dvorac Pejačević
Uz veliki dvorac podignut je perivoj čiji je nastanak gotovo nepoznat. Perivoj je mogao biti začet tek nakon izgradnje dvorca, a to znači poslije 1812. godine. Perivoj je najvjerojatnije oblikovan oko 1850. godine, kada je Ladislav grof Pejačević preuređivao dvorac. Perivoj iz sredine 19. st. posjeduje obilježja pejsažnih perivoja s historicisitičkim cvjetnjacima ispred glavnoga pročelja dvorca i staklenika. U drugoj polovici 19. stoljeća perivoj je proširen na površinu prirodne šume, gdje je uređeno jezero s otočićem, što će perivoju dati posebna romantičarska obilježja. Perivoj se okriva oko 34.5 ha te posjeduje izuzetnu botaničku i dendrološku raznolikost. No, danas se gotovo pretvorio u šumu i samo neki njegovi dijelovi podsjećaju na nekadašnje bogatstvo parkovnih slika. Osmostraničan drveni paviljon, poznat pod imenom Dorin paviljon, nestao je za Drugoga svjetskog rata, a obnovljen je 1983., kada je djelomično uređen perivoj oko jezera.
Bedemgrad
Bedemgrad je srednjovjekovni utvrđeni grad na Krndiji iznad sela Gradca. Osovljen je na visini od 407 metara, na teže pristupačnoj i istaknutoj vulkanskoj hridini. Ispod nje se, nalazi stara antička prometnica. Prvi vlasnici i graditelji Bedemgrada su plemići iz ugarske obitelji Aba-Khan. Kao kasniji gospodari spominju se slavonski plemići Lackovići, Gorjanski, Iločki. Tvrđava je podignuta u XIV. Stoljeću, okružena je s dva prstena gradskih graba. Od ovog grada danas se iznad površine uočava tek mali dio obrambenog zida te zbog svoje visine još uvijek vrlo impresivna ulazna kula. Pretpostavlja se da je imala šest razina, a jedinstvena je u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj po svojim sačuvanim strijelnicama.
Dvorac Prandau-Normann
Dvorac Prandau – Normann je srednjovjekovno-barokni kompleks dvorca u Valpovu, jedan je od najstarijih i najvećih dvoraca u Slavoniji, a ubraja se među najvrijednije povijesne arhitektonske sklopove profane arhitekture u sjevernoj Hrvatskoj. Izrazito slikovit i stilski slojevit kompleks dvorca okružen je obrambenim opkopima i perivojem, a sastoji se od srednjovjekovne kule s dijelom bedema nekadašnje tvrđave, dvorske kapele, bočnog dvorišnog krila, unutrašnjeg dvorišta i barokno-klasicističke pročelne palače. Ova jedinstvena arhitektonska cjelina zapravo je kombinacija tvrđave i dvorca.
Perivoj uz valpovački dvorac
Valpovački perivoj jedan je od najvrednijih povijesnih perivoja kontinentalne Hrvatske. Nastao je kao parkovni prostor dvorca s kojim čini jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu. Početkom 19. stoljeća dio nekadašnje barokne park-šume i lovišta Zvjerinjak, preoblikovan je u prostrani pejsažni perivoj koji se na oko 25 ha širi od dvorca prema jugu. Ta barokna park-šuma i lovište sa zvjezdastim raskrižjem, čiji se tragovi i danas naziru, jedinstveni je spomenik barokne parkovne arhitekture u Hrvatskoj. Dokaz je da su u ovom dijelu Hrvatske u 18. stoljeću postojali lovački parkovi sa zvjezdastim baroknim predloškom, uobičajenim u europskim baroknim vrtovima 17. i 18. stoljeća. Valpovačka «zvijezda» baroknog perivoja čak je starija od one u zagrebačkom perivoju Maksimir.
Obiteljska zadružna kuća u Bocanjevcima
U Bocanjevcima, selu smještenom izvan glavnih prometnih tokova, zapadno od Valpova, nalazi se stara obiteljska zadružna kuća vlasnika Igora Mihaljevića – Apini dvori. Ime su dobili po djedu Jozi kojega su zvali apa (od milja po šokački djed).. Kuća i obiteljsko imanje uređeni su po uzoru na izvorni oblik nekadašnjeg izgleda tradicionalnih kuća u selu karakterističnih za istočnu Slavoniju. Stara seoska kuća sagrađena je 1879. godine i predstavlja najreprezentativniji primjer tradicijskog seljačkog graditeljstva. Vanjština i unutrašnjost kuće zadržali su izvorno stanje od vremena kad je građena. U dvorištu se nalazi krušna peć, pecara za rakiju, ambar i štala s konjem kojeg gosti ako žele imaju priliku jahati.
Posjetiti još: Muzej Valpovštine, dvorska kapela Sv. Trojstva, kapela sv. Roka, župna crkva posvećena Bezgrešnom začeću Bl. Dj. Marije
Dvorac Prandau
Izrađen je 1818. u kasnobaroknom stilu. Na uličnom pročelju devetnaest je jednakih prozora s kasnobaroknim ukrasima, a na dvorišnom je niz volti zatvorenih prozorima. Dvorac krasi dekorativni trijem-poveznica starog i novog dvorca. Nakon oslobođenja od turske vlasti 1687.godine, Donji Miholjac dolazi pod upravu Dvorske komore. Carski dvor rasprodavao je i djelio velike posjede u Slavoniji i to uglavnom austro ugarskim vojskovođama i zaslužnima u borbi protiv Turaka. Car Karlo VI.daruje Valpovačko vlastelinstvo savjetniku bečke komore Antunu Petru Hilleprandu von Prandau. Nakon smrti posljednjeg muškog nasljednika obitelji Prandau, imanje se djeli njegovim kćerima. Kći Štefanija dobiva miholjački dio, bogat hrastovim šumama i lovištem te plodnom zemljom. Udajom Štefanije von Prandau 1852.godine za grofa Đuru Mailatha von Szakhely, posjed postaje vlasništvo grofa Mailatha. Dok je danas, sjedište općinskih gradskih vlasti.
Dvorac Mailath
Jedan od posljednih izgrađenih dvoraca početkom 20.stoljeća za vrijeme vladavine Austro Ugarske Monarhije (1903. 1906.) prema projektu budipeštanskog arhitekta Istvana Mollera. Kule cilindračna oblika, nemirne krovne plohe, visoka krovišta, ukrasni dimnjaci, terase s neoklasicističkim balustradama, ograde od kovanog željeza te ostale arhitektonske pojedinosti različitih historicističkih obilježja, govore o prepoznatljivom engleskom stilu Tudora. Centalni sistem usisavanja prašine, vlastiti vodovod te tri načina grijanja (centralno na toplu vodu, otvoreni kamin i kalijeve peći) jasno ukazuju da je dvorac za tadašnje vrijeme bio vrlo moderan. Ručno izrezbareni drveni zasloni na prozorima štitili su za vrijeme vrelih ljetnih dana te u vrijeme hladnih zima.
Perivoj
Osnovu ovog ukrasnog vrta čini pejzažni perivoj s umetnutim elementima historcizma i secesije. Danas je perivoj zaštićen u svojoj povijesnoj veličini od 16 ha. Osnova perivoja ostala je očuvana, ali mu je ipak potrebna revitalizacija. Godine 2003. izrađena je povijesna studija i dane su osnove obnove kao i glavna valorizacija.Povijesne činjenice govore da se nastanak perivoja može povezati s 1818. godinom. Te je godine udovica Josipa Ignaca, Marija Ana rođ.Pejačević, za svog sina Karla Sigismunda von Prandau dala izgraditi dvorac i uz njega podići perivoj u duhu tadašnjeg vremena. Današnji izgled velikim dijelom je uredio Gustav Prandau koji je dio svoje velike vrtlarije preselio u Donji Miholjac zbog povoljnije i blaže klime. On je zaslužan za razvoj dendro-proizvodnje, izgradnju staklenika i klijališta, a imanje vodi od 1834.godine. Treba napomenuti da je vrtlarija obitelji Prandau bila jedna od vodećih u Monarhiji, te da se biljni materijal izvozio u gotovo sve zemlje, posebno grab (Carpinus betulus) uzgojen u kontenjerima za daljnji transport. Ipak, krajnji izgled perivoja daju Ladislav Mailath i njegova žena Ilma. Ideja Gustava Prandaua bila je u sklopu imanja podignuti što prirodniji vrt s mnoštvom autohtonih, ali i uvezenih biljnih vrsta. Perivoj je imao grijane travnjake, bio je osvijetljen i uvijek otvoren građanstvu, a posebno vrijedna bila je zbirka od 60 vrsta rododendrona i 103 vrste kamelija. Možemo ga podjeliti na četiri dijela: pejzažni perivoj oko dvorca, matičnjak s obiljem vrijednih biljnih vrsta, dio s bogatom i iskusnom vrtlarijom ispred staklenika te rasadnik i voćnjak s 148 patuljastih voćaka.
Zaštićeni spomenici kulture na području grada Đakova:
- Katedrala Sv. Petra
- Biskupski dvor
- Crkva Svih Svetih
- Crkva preobraženja Gospodnjeg (Piškorevci)
- 4 kasnobarokne kanoničke kurije
- Secesijska zgrada Bogoslovnog sjemeništa
- Zgrada gradske uprave
- Spomenik Ivi Loli Ribaru
- Katedralne orgulje
- Zaštićeni spomenik parkovne arhitekture u gradu Đakovu je Strossmayerov perivoj
Godišnji proljetni ophod kraljica ili ljelja iz Gorjana – UNESCO
Na blagdan Duhova svake godine u Gorjanima kod Đakova, održava se Proljetni ophod kraljica ili ljelja iz Gorjana, zaštićenog nematerijalnog dobra upisanog na UNESCO-ovu reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva.
Đakovački korzo
Korzo, odnosno središnja gradska ulica pape Ivana Pavla II proteže se od katedrale Sv.Petra do crkve Svih Svetih. Uža gradska jezgra Đakova sačuvala je svoje secesijske obrise oblikovane u 18.i 19. stoljeću te pruža savršen ugođaj za predah u jednom od brojnih kafića koji se danas nalaze u ovoj ulici.
Državna ergela Đakovo
Ergela u Đakovu osnovana je davne 1506. godine, što je čini jednom od najstariji ergela u Europi. Konji lipicanske pasmine na Ergeli se počinju uzgajati početkom 19. stoljeća. Danas ergela za uzgoj i selekciju konja koristi dvije lokacije – Pastuharnu, smještenu u gradu i Ivandvor, u neposrednoj blizini grada. Osim uzgoja i selekcije konja, Ergela se bavi i dresurom. Đakovački lipicanci nastupali su diljem svijeta na brojnim nastupima pa je tako, nakon nastupa đakovačkih lipicanaca na otvorenju Olimpijskih igara, engleska kraljica Elizabeta II. odlučila 1972. posjetiti Đakovo.
Posjetiti još: Manifestacije ĐAKOVAČKI VEZOVI i SMOTRA POVIJESNIH I GRAĐANSKIH PLESOVA I STAROGRADSKIH PJESAMA HRVATSKE