Ovo je priča o Osijeku, Belišću i baranjskim pustarama, području Slavonije i Baranje koje je nekad, ne toliko davno, bilo gospodarski vrlo razvijeno, pravo industrijsko središte s tvornicama koje su bile među najnaprednijima u tadašnjoj Austro – Ugarskoj Monarhiji.

OSIJEK

Bijaše nekoć jedan grad, gospodski grad. Zvao se Osijek. Danas se isto tako zove, ali u industrijskom i gospodarskom smislu, to više nije isti grad, već samo njegova sjena. Kako bi potkrijepila ovu izjavu, nabrojat ću samo dio onoga što je Osijek u razdoblju između 19. i 20. stoljeća imao:

• 25 tvornica s više od 2 tisuće radnika na 28,5 tisuća stanovnika. Po toj bi računici, Osijek danas trebao imati oko 70-tak tvornica
• Više od 1000 obrtnika
• Oko 130 ugostiteljskih obrta (restorani, kavane…)
• Tvornicu žigica, koju je 1856. godine osnovao Osječanin Adam Reisner
• Pivovaru, preteču Osječke pivovare danas, a osnovao je 1856. godine Kajetan Šeper. Nekada se pivski obrt izučavao, a gospodin Šeper je svoj izučio u Češkoj i Austriji
• Tvornice za izradu namještaja, prvo Rudolfa Kaisera s prvom radionicom iz 1865., a onda i svjetski poznatu tvornicu Povischil utemeljenu 1884. godine, kasnije poznatu kao Mobilia. Proizvodnju namještaja olakšao je dovršetak Gutmannove uskotračne željeznice na početku 20. stoljeća, izgrađenu na relaciji Belišće – Osijek
• Tvornicu za preradu kože, utemeljenu 1873. godine
• Obrtničku radionicu za proizvodnju sapuna, preteču današnje Saponije, koju je 1894. godine osnovao Samuel Reinitz. Današenje ime, Saponia je dobila tek 1952. godine
• Tvornicu za preradu lana i kudelje, osnovanu 1901. godine, poznatu kao Lanena industrija Osijek, odnosno LIO
• Tvornicu šećera, koja je prvih godina svog rada, dakle od 1906. godine prerađivala čak 70 vagona šećerne repe

Razvoj industrije otvarao je put gospodarskom napretku, nove tehnologije su brzo stizale u grad, kao i stručnjaci iz cijele Europe, nužni za rad i razvoj industrije. Razvijao se promet, građevinarstvo, kultura… Osijek je izrastao u multikulturalan, multietnički grad bogatog društvenog života, visokog standarda, kozmopolitskog duha, grad profinjenih dama i gospode lijepih manira…

Danas u Osijeku možete obići još koju preživjelu tvornicu ili zgrade duhova tvornica prohujalog vremena.

 

BELIŠĆE –  OBITELJ GUTMANN

Mađarska poduzetnička obitelj Gutmann je 1884. godine kupila kompleks hrastovih šuma te na neplodnoj parceli zemlje uz desnu obalu Drave – Belistje, po kojoj danas Belišće nosi ime, izgradila pilanu. Pilana je tijekom vremena izrasla u najveću europsku pilanu iz koje se kasnije krenulo i s proizvodnjom parketa, bačava, drvno-destilacijskih proizvoda i tanina, a još kasnije i tvornica ambalažnog kartona, Belišće d.d. danas.

Posljedično razvoju tvornice, nastaju prve stambene kuće tzv. Gutmannove kolonije, otvara se pučka škola, poštanski ured, gradi se kapelica na groblju, električna mreža, vodovod, kanalizacija… Važno je istaknuti i gradnju željezničkog kolodvora te prve kilometre šumo-industrijske pruge koja je vrlo brzo postala razgranata slavonsko podravska željeznica za javni promet.

Danas u Belišću možete obići Muzej u kojem se čuva industrijska baština kraja, Pekmez ulicu sa sačuvanim mansardnim kućama iz 1890. godine, kompoziciju Spomen vlaka, čija lokomotiva potječe iz 1913. godine, Zelene ili Željezničarske kuće sagrađene 1907. kao dio Gutmannove kolonije te spadaju u industrijsku kulturu, Gutmannovu palaču iz 1905. i saznati puno zanimljivih priča industrijskog zlatnog doba Belišća.

 

BARANJSKE PUSTARE

Pustare su bile planski izgrađena naselja, građena u 19. stoljeću u vrijeme Austro -Ugarske, za potrebe smještaja i života radnika koji su radili na veleposjedu te spadaju u podgrupu industrijske arhitekture. Pustare su se gradile poput svojevrsnih oaza u sred nepregledne pustinje… zapravo, nepregledne ravnice ili šume.

Nekada su postojale i u Slavoniji, no danas ih više tamo nema. Odnosno, jedina spašena slavonska pustara bila bi Višnjica, pustara jednog od najrazvijenijih imanja u Slavoniji iz polovice 19. stoljeća. Nekoć je bila pod upravom dvije plemenitaške obitelji Drašković i Schaumbur-Lippe, dok je danas prestižno izletište.

U Baranji je revitalizirana pustara Zlatna Greda u eko centar i izletiše istog imena. Pustara je, kao i većina ostalih, bila izgrađena u drugoj polovici 19. st. te je danas zaštićena kao kulturno dobro Republike Hrvatske s ciljem očuvanja prirodnih i kulturnih resursa Kopačkog rita i srednjeg Podunavlja.

Najnaseljenija pustara danas je Mirkovac, možda jedina pustara koja će uspjeti održati pustaraški način života. Kao većina pustara, nastala je u drugoj polovici 19. st., točnije 1850. godine. Na vrhuncu zlatnog doba, Mirkovci su imali školu, Dom kulture s kinom, trgovinu, mesnicu, slastičarnicu, ambulantu pa čak i rodilište!

ZANIMLJIVO: U osječkoj tvornici namještaja Povischil radio je Jakob Aliuš, brat osječke učiteljice koja je na povratku iz Amerike svjedočila katastrofalnim posljedicama najveće pomorske tragedije – potonuću Titanica. Marija Bartowski se 15. travnja 1912. nalazila na brodu Carpathia, brodu do kojeg su stigli čamci za spašavanje s preživjelima s Titanice. U njezinoj kabini, skupa s majkom, bila je smještena napoznatija preživjela putnica s Titanica, tada sedmogodišnja djevojčica Eva Hart.

*Za sve koje je ova priča o industrijskoj baštini zainteresirala, organiziramo jednodnevnu tematsku turu s posjetom gore navedenih lokacija, po želji i objedima, ali i stručnim vodičem, vrsnim poznavateljem industrijske baštine ovog dijela lijepe naše.

PRIČE ZABORAVLJENIH TVORNICA ROMANTIČNOG VREMENA! Industrijska baština Belišća, Osijeka i baranjskih pustara zlatnog doba razvoja industrije

Na ovoj jedinstvenoj jednodnevnoj turi ćete se upoznati sa životom Osijeka, Belišća i Baranje u vrijeme kad je razvoj industrije uzeo najviše maha te ovaj kraj doveo do vrhunca gospodarskog razvoja u periodu od 19. do početka 20. stoljeća. Saznajte kako je nastalo Belišće, što su baranjske pustare, koliko je tvornica bilo u Osijeku, koje tvorničke zgrade postoje još danas i koje su tvornice opstale  iz tog vremena…

Naš jednodnevni izlet počinje u Belišću gdje ćete sa stručnim vodičem za temu industrijske baštine upoznati grad i  Muzej u kojem se čuva industrijska baština kraja, Pekmez ulicu sa sačuvanim mansardnim kućama iz 1890. godine, kompoziciju Spomen vlaka, čija lokomotiva potječe iz 1913. godine, Zelene ili Željezničarske kuće sagrađene 1907. kao dio Gutmannove kolonije te spadaju u industrijsku kulturu, Gutmannovu palaču iz 1905. i saznati puno zanimljivih priča industrijskog zlatnog doba Belišća.

Poslije ručka slijedi odlazak u Baranju i posjet baranjskim pustarama. Saznat ćete kako su nastale baranjske pustare, čemu su služile i što se s njima događa danas. Nakon posjeta pustarama kao što su Jasenovac, Mirkovac i Sokolovac krećemo put Osijeka.

U Osijeku ćemo se upoznati s poviješću razvoja industrije grada te obići tvornice koje su otvorene krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Neke od njih posluju još danas, neke su na žalost propale početkom ovog stoljeća. Šećerana, Pivovara, Tvornica žigica, Saponia, Kožara… neke ćemo vidjeti tijekom vožnje autobusom, a neke i obići. Na kraju ćemo vidjeti zatvorenu tvornicu za obradu kože koja još uvijek ponosno stoji uz rijeku Dravu.